Crkvica Mucenistva sv. Ivana Krstitelja u Punti jednobrodna je romanicka crkva s polukruznom apsidom. Sagradili su je benediktinci Rogovske opatije iz Biograda u 12. stoljecu, a Bibinjci obnovili 1990. godine.

Pocetkom 15. stoljeca 90-ak stanovnika su imali svoj dom na bibinjskom poluotocicu. U sredistu su podigli jednostavnu crkvicu, a oko nje im je bilo groblje. Godine 1995. crkvica rodenja sv. Ivana Krstitelja u cijelosti je obnovljena i sada nam predstavlja svoju sakralnu zbirku.

Za crkvu sv. Roka iz 16. stoljeca moze se reci da je glavni simbol i srce Bibinja. Smjestena je na juznom prikrajku poluotoka, tik do negdasnjih zidina, muraja. U narodu i dan danas zivi predaja o tome da su stari Bibinjci podigli crkvu sv. Roku zato sto ih je ocuvao od posasti kuge.
→ Zanimljivost: tlocrt rasporeda grobnih mjesta plemena u crkvi sv. Roka (iz "Bibinjski korijeni", I. Sindija)

Crkva uznesenja BDM je nakon dva pokusaja, 1940. i 1966., konacno ipak sagradena 1985. Vec godine 1988. Bibinjci kupuju 5 zvona za novu crkvu. Najvece posveceno je BDM, drugo sv. Roku, 3. sv. Petru, 4. sv. Ivanu Krstitelju, a 5. sv. Leopoldu Mandicu.

U podnozju brda Sasavca napravljeno je novo, veliko groblje. Tu je 1995. godine izgradena crkva Svih svetih i odmah je postavljeno zvono s tekstom: "Svi sveci i svetice Bozje molite za nas!" i "Dar bibinjskih vjernika." U apsidi crkve postavljen je kameni oltar koji s prednje strane ima kriz u obliku hrvatskog pletera.
 

  S visoka brda, Sasavca starog,
vidi se misto moje.
  Njegove stare kamene kuce miluje
modro more....

Welcome to Bibinje!

    Bibinje se nalaze na vrlo povoljnom polozaju uz more, 6km jugoistocno od povijesnoga grada Zadra. Pojas uz more je dugacak oko 4km, more je pretezito plitko, a plaze i setalista privlacna obiteljima.
    Gostima je na izboru  boravak u privatnim sobama i apartmanima te nekoliko kampova uz more. Pored restorana, kafica, kulturnih i sportskih djelatnosti u Bibinjama mozete posjetiti etnografsku zbirku i zbirku sakralnih predmeta. Na podrucju Bibinja nalazi se Marina Dalmacija, najveca marina hrvatskog Jadrana

:: Opcina Bibinje

---

Zgrada stare bibinjske skole preuredena je 2003. godine u nove prostorije Opcine Bibinje.

:: Muzej
Mjesni muzej smjesten je u opcinskoj zgradi di cuva etnografsku zbirku Bibinja. Otvoren je godine 1999. prigodom obiljezavanja 80 godina od smrti i 140 godina od rodenja bibinjskog zupnika i hrvatskog domoljuba don Marka Sikirica. Zbirka je Rijesenjem Ministarstva kulture proglasena kulturnim dobrom od interesa za Republiku Hrvatsku.



:: Sakralna zbirka

---

U crkvici rodenja sv. Ivana Krstitelja izlozena je zbirka sakralnih predmeta od 15. stoljeca. Iz 17. stoljeca ostao je drveni izrezbareni oltar baroknog stila. U ovom domacem, rusticnom radu, smjestene su skulpture Bogorodice s dijetetom Isusom, sv. Ivana Krstitelja i sv. Petra. Godine 1993. oltar je predan za restauraciju te je 1997. godine, potpuno obnovljen, vracen na svoje mjesto.

:: sv. Petar

---

Ostaci crkvice sv. Petra u Bibinjskom polju
iz osmog stoljeca.

:: Stomorinoselo (Petrina)

---

Ovo srednjovjekovno naselje bilo je smješteno u neposrednoj blizini Bibinja, na vrhu gorske kose brda Križ, okrenuto na sjever prema plodnom ( današnjem) Bibinjskom polju. Zahvaljujući izuzetno dobrom geografskom položaju,  naselje je  razvilo jaku poljoprivredu, te kao značajna točka u zadarskom distriktu postalo župom. O Stomorinuselu kao župi i njenim župnicima u petnaestom i šesnaestom stoljeću ima dosta vrijednih podataka, no ono što je najzanimljivije sastoji se u dilemi: gdje se i kada pučanstvo ovog mjesta raselilo? Naime, među bibinjskim pukom vladalo je mišljenje kako je Petrina nužna, možda čak i jedina matica današnjih Bibinjaca, smatrajući kako se pučanstvo zbog turskih najezdi povuklo sa brda prema moru, na tada nenaseljeni bibinjski poluotočić. Zahvaljujući mnogim povijesnim činjenicama koje ukazuju na to da je Bibinje bilo naseljeno još od rimskih vremena, došlo se do vrijednog zaključka, te rješavanja spomenute dileme. Prema tome, u kasnom srednjem vijeku bez dvojbe se moglo razlikovati selo Bibinje koje je na moru, od Stomorinasela koje se nalazi na brdu u zaleđu Bibinja, a prognanici iz Stomorinasela nisu naselili nenastanjeni bibinjski poluotok, već naseljeno srednjovjekovno selo Bibanum-Bibinje. Sredinom šesnaestog stoljeća u vrijeme najžešćih turskih najezdi, ovo naselje polako nestaje sa povijesne scene, a stanovništvo se seli u Bibinje, Zadar, okolna primorska mjesta ili pak na obližnje otoke. Oni koji su se nastanili u Bibinjama zadržali su svoje posjede na području sela, današnje Petrine, a ti posjedi upravo danas odgovaraju granicama prostranog Bibinjskog polja, što znači da su Pertinjevci Bibinjama ostavili svoja polja. Preseljenjem dijela Petrinjevaca u Bibinje, zauvijek nestaje zanimljivog srednjovjekovnog naselja , no  bibinjci još i danas čuvaju uspomenu na selo iz kojeg su potekli neki njihovi preci. Oslanjajući se na ovu tezu, razumljiv je značaj započetih arheoloških istraživanja na crkvici, no još uvijek je rano davati prognoze o mogućem  nalaženju  vrijednih iskopina.
Suzana Sikirić za Zadarski List, 02.11.2004.